Kulinarsko zavođenje

„Dajte da vas upitam nešto“, počeo je dok je sjeckao zrele, sočne rajčice na kockice. „Koje je vaše omiljeno jelo?“

„Filet Mignon“, bio je moj izravni odgovor, a usta su mi se skoro navlažila na pomisao na to meso s roštilja.

„Ali ne biste htijeli jest Filet Mignon svaki dan, jelda?“

„Naravno da ne“, odgovorila sam dok sam sjeckala svjež đumbirov korjen u malu zdjelicu koju mi je dao.

„A zašto ne?“ nastavio je, a oči su mu još bile na njegovoj rajčici.

„Pa, pretpostavljam da kad bih ga jela svaki dan, nebi bio tako poseban. Dosadio bi mi. Sve dobre stvari su najbolje u umjerenim količinama, ne misliš li tako?“

„Mislim!“ odgovorio je suosjećajno. „I baš si me dovela na jedan važan zaključak.“

„A to je?“

„Monogamija je više-manje kao hrana. Ako jedete isto svaki dan, dosadit će vam. Raznolikost je začin života. Čini mi se da se slažeš!“

„Pa“ zastala sam, pomno birajući moje rječi, „Mislila sam da govorimo i Filet Mignon-u. Nisam mislila da će se moj odgovor uzet tako dramatično van konteksta.“ Podigla sam obrve i sačekala da nastavi.

„Ali razumijete što vam pokušavam reći, zar ne? Bilo da jedete istu hranu ili jebete istog partnera, može vam dosaditi. Postaje pre poznato, pre predvidljivo, ne mislite?

„Znači drugim riječima, monogamiju bi bilo bolje zvat monotonijom?“

„Sada ste shvatili!“ odgovorio je sa smješkom odobravanja. „Točno što sam htio reći!“

„Želiš li mi reći da varaš Claire?“ Upitala sam, pitajući se dali moj najbolji prijatelj cilja na temu koja je više nego samo teoretska.

„Možda“, rekao je lagano, bez da je podignuo pogled. Rajčica koju je sjeckao je bila nasjeckana do srži. Bacio ju je u stranu i krenuo radit s hrpom korijandra. „Ili me samo interesira što još ima na meniju. Dodaj mi tu bocu limetinog soka, molim te“ dodao je opušteno.

„Vau, Scott, nisam sigurna što da ti kažem. Nije baš da je Claire juha dana. Oženjen si njome. Izbor se ne mjenja. Ti si svoje odabrao. Juha od graška svaki dan!“ Nije mi se svidjeo osuđujući ton mog glasa, ali njegov komentar me iznenadio i nisam bila sigurna kako točno reagirati. Dali je htio podršku? Logičko rasuđivanje? Uvjeravanje?

„Znači Claire je poput juhe od graška, a? Nasmijao se, pokušavajući podignut raspoloženje.

„Claire je zapravo poput Filet Mignon-a, Scott. Ona je slasna. Ona je umjetničko djelo. Zato si ju oženio. I trebala bi bit jednako dobrog okusa sutra, kakvog je i danas.“

„Znam da si u pravu“ složio se, mješajući thai umak koji je napravio i poljevajući ga po piletini. „Ali što ako, samo jednom, poželi jesti nešto drugo. Što ako na jednu noć, bih mogao okusiti neko drugo meso u mojim ustima.

Osjetila sam neočekivano podrhtavanje u mojim grudima. Scott je bio jedina osoba koju znam koja je mogla učiniti i najneukusniji komentar senzualnim i provokativnim, i po prvi puta u našem trogodišnjem prijateljstvu, upitala sam se dali stvarno ima neku skrivenu želju zamnom.

„Šta kada bi mogao? Misliš da bi to zaista učinio?“ Pitala sam se naglas.

„Iskreno?“ upitao me, gledajući u moje radoznale oči po prvi puta. „Da, vjerujem da bih volio probati nešto novo. Noge kraljevskog raka možda“ nasmijao se prepredeno, lupivši me po bedru s vlažnim ručnikom. „Ili možda fina pileća prsa“ nasmijao se, zaigrano krenuvši kao da će me pipati po grudima.

Nasmijala sam se, ali nisam bila sigurna jeli moj smijeh bio odgovor na njegov neukusni humor ili proizvod nervoznih leptirića koji su tad počeli lepršat u meni. Jeli me htio zavesti? Jeli me moj prijatelj, kuhar, počeo gledati kao komad sirovog mesa, kojeg bi htio oblikovati, napuniti i ispeći u tinjajućoj pečnici intenzivne strasti? Ideja se činila vrijednom.

„Što kažeš na čašu vina?“ Ponudio me, i ulio dvije čaše Merlota prije nego li sam i odgovorila. Bila sam sigurna da je to dio njegove strategije. Opio bi me pićem, dovoljno toliko da mi snizi inhibicije i nastavi sa svojim kulinarskim zavođenjem.

To je bio velik zalogaj, mislila sam na mogućnost nastavka avanture. Činjenica je da sam u tom trenutku željela Scotta isto koliko se činilo da on želi mene. Bili smo jako dugo prijatelji. Bio je zgodan, seksi, talentiran i duhovit. Bio je jedini muškarac kojeg sam upoznala da se znao vrlo dobro snalazit u kuhinji i često je kuhao za mene kada mu je žena bila na poslovnom putu.

Prije ove večeri, nije bilo ništa između nas osim pravog prijateljstva i malo bezazlenog flerta. Sada, kada sam sjedila na kuhinjskom pultu, sa mojom čašom Merlota, pomisao na skidanje do gole kože i dopuštanje prijatelju da me otkrije na potpuno novi način, je počela preuzimat moju pozornost.

„Još jedna?“ upitao je, naginjujući bocu nad mojom sad praznom čašom. Kimnula sam i udahnula grožđane pare te potegnula još jedan gutljaj vina kroz moje zube i progutala. Trenutak se činio pravim. Thai piletina se krčkala na pečnici, a mi smo se mogli išuljat u brlog i oraskomotiti se. Odlučila sam povesti, ne ostavljajući ništa slučaju.

„Scott“ hrabro sam nastavila, „kako ti mene vidiš?“

Lice mu se izokrenulo na nekakav upitan način.

„Mislim, vidiš li me kao prijatelja... ili jelo s menija?“

Upitan pogled se zamjenio intuitivnim.

„Oboje?“ odgovorio je s polu-upitnim, polu-sigurnim tonom.

„Znači večeras, kad bi mogao probati kamenice umjesto Filet Mignona, ja bih bila kamenica?“

„Mogla bi biti što god poželiš. Sve dok mi dozvoliš da te probam“ odgovorio je. Ponovno, sa zavodničkim tonom u glasu, koji mi je uzburkao želudac.

Stavila sam moju čašu vina na kraj stola i pomaknula se naprijed u fotelji. Scott je sišao na koljena, i stavio svoje drhteće dlanove na moja bedra. Gledali smo jedan u drugoga taman dovoljno da produžimo naše obostrano, neizrečeno odobravanje za nastavljanjem.

Scottovi prsti kliznuli su ispod vrha moje suknje i pronašao me, nestrpljivu i u iščekivanju. Moji kukovi su kliznuli na sam rub fotelje, ljuljajući se naprijed kako bi mogao osjetiti vrućinu koju sam emitirala i osjećaj moje rastuće želje.

„Okusi me“ prošaptala sam, odobravajući mu ono što je, kako se činilo, tako jako željeo. Podigla sam suknju i raširila mu bedra.

Njegov vrući dah na mojem međunožju me odmah navlažio. Pritisak njegovog toplog dlana držeći moja bedra otvorenima dodalo je osjećaju velike iščekivanosti i čežnja se uzdigla iz mene. Glava mi je bila prepuna misli njega kako mi skida gaćice, zabija svoj jezik duboko u mene, mrda ga, mazi mi klitić njime i liže me dok ne postanem ništa više nego poplava ukusnih, opojnih sokova. Izgleda da je osjetio moju čežnju i ogulio je vlažnu svilu s moje ljepljive pice prije nego li je prislonio svoju neurednu bradicu na moju mekanu vlažnost. Zacvilila sam od užitka, hiperventilirajući skoro trenutačno kako su njegove usne šaputale u mene, tako šaljući trnce kroz cijelo moje tijelo. Bila sam doslovno pijana od užitka, i omotala sam noge na njegova ramena, koristeći drhtajuće listove da ga prislonim još jače prema sebi. Šaptajući ton se pretvorio u umjereno pjevušenje, što me poslalo u grčeve. Prsti su mi se preplitali u njegovoj kosi i prislonila sam ga jače prema sebi, i još jače dok pjevušenje nije postalo crescendo. Cuclao mi je klitić sa strpljenjem i tempom majstora, sve dok uskoro nisam mogla čut krv kako mi žuri žilama, ravno u moje bradavice i klitoris. Tjeme mi se naježilo. Te večeri, koja je počela kao brojne druge, s aromom thai piletine koja se krčka na pečnici i moje nestrpljive pičkice koja se krčkala u njegovim ustima, bila sam spremna dati Scottu da okusi nešto potpuno novo.

Činilo se da odobrava. Lupanje njegovih usana, duboko srkanje i ritmički uzdasi su izdali njegov užitak. Postala sam njegova juha dana, njegova gusta, kremasta čorba. Činilo se kako čovjek koji zarađuje koristeći svoje visoko profinjene nepce, nebi promijenio baš ništa. Proždreo me kao da sam bila najukusnija kreacija. Nastavio je proždrljivo, kao da se bojao da će ostaviti i jednu kapljicu u mojoj zdijeli. Bedra su mi se stiskala uz njegove dlanove, nutrina mi se tresla, upozoravajući nas oboje da bi se zdijela mogla prolit. Ubrzo su njegove usne i brada bile prepune mojih ukusnih sokova. Valovi mog užitka su ga hranili sve dok nije bio potpuno prekriven, nagnuo se unazad na kauču, a pogled zadovoljstva je prešao preko njegovog lica.

„Volim Filet Mignon“ Scott je rekao, tako prekinuvši neugodnu tišinu koja je usljedila. „Ali nikad neću zažalit što sam probao kamenice.“

Ni ja to neću požaliti, mislila sam si, nasmješivši se prema njemu. Namjeravala sam napravit zalihu kamenica, samo u slučaju da mog najboljeg prijatelja opet uhvati neka žudnja.