Muž gleda kako susjed jebe njegovu ženu

Ljeto u njihovoj četvrti bilo je nepodnošljivo vruće. Klima-uređaj u stanu Ive i Marka zveckao je poput starog traktora i jedva se nosio s vrućinom. Iva je sjedila na kauču u laganoj ljetnoj haljini i hladila se časopisom, a duga plava kosa lijepila joj se za zatiljak. Marko, njezin suprug, bio je pogrbljen nad laptopom za blagovaonskim stolom i povremeno bi bacio pogled prema njoj. Bili su u braku pet godina i njihov se odnos smjestio u ugodnu, ali pomalo bezličnu rutinu. Ljubav nije nestala, ali iskra — ona zbog koje srce ubrza — odavno je bila ugašena.

— Marko, može po jedno pivo? — Iva se lijeno protegnula, a haljina joj se podigla i otkrila preplanula bedra. Uhvatila je brzi bljesak njegova pogleda na svojim nogama i jedva primjetno se nasmiješila. Voljela ga je zadirkivati, čak i kad nije reagirao onako kako je htjela.

— Da, odmah ću — promrmljao je ne odvajajući pogled od ekrana. Bio je dobar muž — pažljiv, pouzdan — ali ponekad previše uronjen u svoj svijet. Iva je uzdahnula, naslonila se na naslon kauča i pustila mislima da odlutaju. Imala je trideset i činilo joj se kao da joj život prolazi pokraj nje. Posao, stan, povremeni izlasci iz grada — sve je to bilo lijepo, ali htjela je nešto više. Nešto zabranjeno.

Tada se začulo kucanje na vratima.

— Tko je sad? — namrštio se Marko, odložio laptop i otišao otvoriti. Iva je lijeno okrenula glavu, ali u njoj je nešto oštro zatreperilo. Znala je tko bi to mogao biti. Njihov susjed Ivan — krupan tip u srednjim tridesetima, širokih ramena i samouvjerenog osmijeha — u posljednje je vrijeme sumnjivo često navraćao „po malo šećera“. Više puta uhvatila je njegove poglede: teške, gotovo opipljive, dok su klizili niz njezino tijelo, preko grudi, niz noge.

— Ej, susjed — začuo se njegov dubok glas iz hodnika. — Imaš malo šećera? Opet sam zaboravio kupiti.

Marko je samo promrmljao, bez traga iznerviranosti. Ivan je bio jedan od onih s kojima se lako slažeš — glasan, otvoren, uvijek spreman na šalu. Bio je automehaničar, sav u tetovažama, s gustom strnjikom i rukama koje su izgledale kao da mogu slomiti sve. Iva se uhvatila kako zamišlja te ruke na svom struku i osjetila kako joj se toplina slijeva niz kralježnicu.

— Iva, imamo li šećera? — doviknuo je Marko ne okrećući se.

— U ormariću — odgovorila je ustajući s kauča. Glas joj je bio blago promukao i sama je to primijetila. — Ja ću uzeti.

Prošla je pokraj obojice, osjećajući kako im se pogledi spuštaju niz njezino tijelo. Haljina je bila kratka i sagnula se malo duže nego što je trebalo pred ormarićem, znajući da Ivan gleda. Kad se okrenula s vrećicom šećera, njegove su oči bile prikovane za nju. Marko se već vratio laptopu.

— Izvoli — rekla je Iva i zadržala ruku sekundu dulje. Prsti su im se dotaknuli i struja joj je prošla tijelom. Ivan se nasmiješio drsko.

— Hvala, Iva. Danas goriš — promrmljao je tiho. Marko kao da nije čuo, ali ona je pocrvenjela. Znala je da to nije bio samo kompliment.

— Ma daj — odgovorila je s blagom porugom, iako je u njoj sve ključalo od uzbuđenja. Htjela je da ostane. Htjela je vidjeti dokle to može ići.

— Hoćeš s nama popiti pivo? — izletjelo joj je odjednom, iznenadivši i samu sebe. Marko je podigao pogled, blago namršten, ali ništa nije rekao.

Ivanov se osmijeh raširio.

— Zašto ne. Ako ne smetam.

— Ne smetaš — promrmljao je Marko, ali u glasu mu je bilo nečeg čudnog. Iva je poznavala taj ton — pojavljivao se kad je nešto slutio, ali to nije htio pokazati.

Sjeli su na kauč: Ivan s limenkom piva u ruci, Iva pokraj njega, Marko nasuprot u naslonjaču. Razgovor je klizio po sitnicama — vrućina, automobili, susjedi — ali Iva je osjećala kako zrak među njima postaje sve vreliji. Ivan je sjedio preblizu, koljeno mu je „slučajno“ dodirivalo njezino bedro. Nije se odmaknula. Marko ih je gledao i u njegovim očima zatreperilo je nešto novo — ne samo iritacija, nego čudna mješavina znatiželje i napetosti.

— Marko, smeta li ti da zaplešem s tvojom ženom? — rekao je Ivan kad je iz zvučnika krenula spora pjesma. Iva se ukočila, srce joj je lupalo. Bio je to izazov. Pogledala je Marka očekujući da odbije, ali on je samo slegnuo ramenima.

— Slobodno — rekao je, a u glasu mu je bilo nečega što nikad prije nije čula. Kao da je i sam htio vidjeti što će se dogoditi.

Ivan je ustao i pružio joj ruku. Iva se podigla, koljena su joj drhtala. Počeli su se polako njihati uz glazbu, njegova ruka spustila se na njezin struk, malo niže nego što bi smjela. Osjećala je toplinu njegova tijela, miris kolonjske pomiješan s nečim oštrim i muškim. Marko je gledao ne skrećući pogled i Iva je odjednom shvatila: nije to samo trpio. Sviđalo mu se.

— Prekrasna si, Iva — šapnuo joj je Ivan na uho tako tiho da Marko ne čuje. — Dugo sam ti to htio reći.

Nije odgovorila, samo se privila bliže. Tijelo joj se kretalo samo, misli su nestale. Osjetila je kako mu ruka klizi niže po bedru i nije ga zaustavila. Marko je i dalje gledao, pogled mu je bio teži, gotovo gladan.

— Marko, jesi dobro? — upitao je Ivan ne puštajući je. — Imaš li nešto protiv da malo bolje upoznam tvoju ženu?

Iva se ukočila, očekujući eksploziju. Ali Marko je samo progutao knedlu i rekao tiho, ali čvrsto:

— Radi što hoćeš.

To je bila točka pucanja. Iva je osjetila kako joj se sve u tijelu steže od mješavine straha i uzbuđenja. Pogledala je supruga, zatim Ivana i znala da nema povratka. Ivan nije gubio vrijeme, privukao ju je k sebi i poljubio grubo i pohlepno, ravno pred Markom. Iva je uzvratila bez razmišljanja, ruke su joj se obavile oko njegova vrata, tijelo se priljubilo uz njegovo. Osjetila je kako mu se kurac ukrućuje ispod traperica i to ju je samo još više zapalilo.

— Iva, jesi sigurna? — upitao je Marko, ali u glasu mu nije bilo protesta. Samo čudna, gotovo bolna molba.

— Da — izdahnula je ne prekidajući poljubac. — Želim to.

Ivan se odmaknuo i pogledao Marka s podrugljivim osmijehom.

— Dakle, Marko — hoćeš gledati kako ti jebem ženu?

Marko nije odgovorio, samo je stisnuo šake. Ali nije ustao. Nije otišao. Ostao je gdje jest i Iva je shvatila: želio je to jednako kao i ona.

Ivan ju je gurnuo na kauč. Iva je pala na leđa, haljina joj se podigla. Gaćice su joj već bile mokre i nije to pokušala sakriti. Ivan ih je povukao jednim pokretom, razotkrivši njezin grm. Prošao je prstima po njezinoj pički i Iva je glasno zastenjala. Marko je gledao, disanje mu je bilo teško, oči su mu sjajile.

— Kakvu sočnu ženu imaš — rekao je Ivan otkopčavajući traperice. Kurac mu je iskočio van — velik, debeo, nabrekao od vena. Iva je instinktivno oblizala usne i Ivan se podrugljivo nasmiješio. — Hoćeš ga, zar ne?

Kimnula je, nesposobna govoriti. Ivan ju je privukao bliže i ona je obuhvatila usnama njegov kurac, pohlepno ga sisajući. Radila je to polako, uživajući, osjećajući kako joj ispunjava usta. Marko je gledao, ruka mu je pala na prepone kao da si ne može pomoći.

— Jebi je — rekao je odjednom Marko, glas mu je drhtao.

Ivan se nasmijao.

— S užitkom.

Okrenuo je Ivu na kauču. Podigla se na sve četiri, raširila noge, mokra i spremna. Ivan je ušao u nju jednim oštrim prodorom i Iva je kriknula od užitka. Jebao ju je snažno i duboko, rukama joj stežući kukove dok je ona stenjala bez zadrške. Marko je gledao, lice mu je bilo mješavina boli i uzbuđenja, i Iva je shvatila da je to još više pali.

— Gledaj kako je jebem — zarežao je Ivan ubrzavajući tempo. — Curi kao kučka.

Orgazam ju je preplavio poput vala. Vrisnula je, grčevito se držeći za kauč, dok je Ivan svršio i ispunio je spermom. Izvukao se teško dišući, a Iva se srušila na kauč, drhteći od orgazma. Sjeme joj je klizilo niz bedra i pogledala je Marka.

— Dođi — rekla je tiho. Marko je, kao u transu, prišao bliže. — Poliži me.

Oklijevao je samo sekundu, a zatim kleknuo i prislonio usne na njezinu pičku, ližući Ivanovu spermu s nje. Iva je ponovno zastenjala, tijelo joj se još treslo. Ivan je gledao s podsmijehom, a Marko je kao da je izgubio svaku kontrolu.

Kad je sve završilo, zavladala je tišina. Ivan je otišao dobacivši preko ramena:

— Zovi ako što treba.

Iva i Marko ostali su sami, gledajući se. Čekala je da nešto kaže, ali on ju je samo snažno zagrlio, kao da se boji da će je izgubiti.

— Ovo je bilo… — počeo je, pa zašutio.

— Nevjerojatno? — upitala je gledajući ga u oči.

— Da — izdahnuo je. — Nestvarno.

Nisu znali što će biti dalje, ali oboje su osjećali da njihov život više nikada neće biti isti.