Stopistica — pokupio sam je i pojebao

— Djevojko, kamo idete?

— Moram do Splita – pomalo zbunjeno je odgovorila djevojka – zakasnila sam na svoj autobus, a danas hitno moram tamo stići, ne znam što da radim.

— Mogu vas povesti sa sobom, i meni treba tamo, baš tražim suputnike da ne vozim prazan.

— Stvarno!? – oči su joj zasjale – jako biste mi pomogli, recite, koliko vam dugujem za vožnju?

— Povest ću lijepu djevojku po cijeni karte, ako mi obećate ugodan razgovor putem – pružio sam ruku prema njezinoj torbi da joj pomognem odnijeti je do auta.

— Odlično, hvala vam, drago mi je što sam vas srela – išla je za mnom, malo iza.

Dan zapravo od samog jutra nije bio dobar. Radeći već nekoliko godina s prijevozom putnika, ponekad se dogode dani kada jednostavno nema sreće. Ujutro sam našao suputnike koji su išli sa mnom do Zagreba, plan je bio da do podne obavim svoje poslove i zatim, ponovno skupivši suputnike, vratim se kući. Ali nije išlo, kao što sam već rekao, nakon što sam nekoliko sati stajao na autobusnom kolodvoru, očajan sam odlučio krenuti kući sam. Već je bilo gotovo osam navečer, a put traje oko tri sata, više nije imalo smisla čekati. Upravo je otišao posljednji autobus pun putnika za moj grad i već je bilo jasno da suputnika više neće biti. Ali tada sam je ugledao, izašla je iz zgrade kolodvora potpuno zbunjena, gotovo plačući, osvrtala se oko sebe. Pomislio sam da vrijedi pitati što se dogodilo, možda mogu pomoći i pokazalo se da nisam uzalud prišao.

Iako je bila punija, izgledala je privlačno, imala je raskošne velike grudi, to je bilo prvo što sam primijetio na njoj. Duga kosa složena u frizuru, uredna manikura, nenametljiva šminka i cijeli njezin izgled govorio je o njezinoj skromnoj naravi. Za takve djevojke kažu – sivi miš.

Smjestivši se na prednja sjedala, krenuli smo na put. Razgovor je u početku bio pomalo nesiguran, isprekidan.

— Usput, ja sam Marko – nasmiješio sam se gledajući je pokušavajući opustiti atmosferu.

— Ana – tiho je odgovorila skromna djevojka.

— Ana, ne brini, dovest ću te sigurno, svaki dan vozim ovom rutom i već dugo sam za volanom, ako nemaš ništa protiv, pustit ću glazbu!?

— Da, naravno, glazba u autu stvara ugodnu atmosferu – potvrdno je kimnula Ana.

— Slažem se, pustit ću tiho da nam ne smeta razgovoru.

— Dobro.

Činilo se da ju je nemoguće razgovoriti, bila je vrlo tiha i pomalo posramljena što smo sami u autu. Gledao sam je krišom, u tami jesenske večeri njezino lice bilo je lijepo, duge trepavice privlačile su pogled, a pune usne blistale su na mjesečini. Počele su mi dolaziti vrlo nepristojne misli, naravno, pokušavao sam se suzdržati i nastavio sam ležeran razgovor.

— Ana, oprosti na osobnom pitanju – nakon pola sata razgovora ipak sam se usudio pitati – imaš li dečka?

— Nemam – odgovorila je – a zašto pitate?

— Vrlo si zanimljiva djevojka, ugodno je razgovarati s tobom, htio sam znati kome se tako posrećilo.

— Marko, pretjerujete.

— Nimalo, čak i umanjujem, iskreno, jako si privlačna, oprosti na mojoj drskosti – rekao sam promatrajući njezinu reakciju. Ona je uslijedila odmah, obrazi su joj se zarumenjeli, lagano je zagrizla usnu, a ja sam samo gledao u nju.

— Nemate vjenčani prsten, imate li djevojku!? – još više se posramivši, pogledala me i brzo skrenula pogled.

— Ne, slobodan sam. Zato ti mogu mirne savjesti reći da mi se sviđaš.

Razgovor je bio spor, bila je tako skromna, to mi se sve više sviđalo, njezine velike grudi dizale su se pri svakom udahu, imao sam sreće što je cesta bila prazna, mogao sam se odvlačiti pogledom prema svojoj suputnici. Proste misli dolazile su jedna za drugom, želio sam ostvariti svaku.

— Marko, možemo li nakratko stati na benzinskoj?

— Naravno, i ja trebam natočiti gorivo.

Zaustavili smo se na benzinskoj, ona je otišla obaviti svoje, a ja sam natočio gorivo, kupio vodu i čekao je. U svjetlu jake rasvjete pojavila se za nekoliko minuta, ponovit ću, uz njezinu puniju figuru kretala se vrlo lagano, bokovi su joj bili prilično široki, ali sve je to izgledalo skladno, savršeno su ih pratale uske traperice, a grudi su bile skrivene ispod uskog džempera s visokim ovratnikom. Uzbuđivala me i stvarno mi se počela sviđati, želio sam je.

— Kupila sam nam kavu da ne zaspimo putem! – pružila mi je vruću čašu espressa Ana.

— Hvala, to je baš ono što treba, dan je bio dug.

Nastavili smo vožnju, kava je bila vruća, ostavio sam svoju u držaču da se ohladi, a ona se naslonila i uživala u svom latteu. Sve češće sam skretao pogled s ceste, činilo se da se malo opustila. A ja sam odlučio da ću, pod svaku cijenu, nagovoriti svoju puniju suputnicu da se skine i da imamo seks.

Slučajnost mi je pomogla u toj namjeri, u svjetlu farova nešto se naglo pojavilo ispred auta, morao sam zakočiti da ne udarim u prepreku. Ana je po inerciji krenula naprijed, zadržana sigurnosnim pojasom, ali je ipak prolila kavu po sebi. Na džemperu se pojavila velika mrlja, skrenuo sam na rub ceste.

— Ana, oprosti, neka životinja je pretrčala cestu, nisi se opekla?

— Nisam, ali džemper je uništen, imam u torbi košulju, može li da se presvučem, neugodno je voziti u mokrom.

— Da, naravno, mogu izaći iz auta ako želiš.

— Samo ću se prebaciti na zadnje sjedalo i brzo presvući, da ne gubimo vrijeme. Samo nemoj gledati – zadnje riječi izgovorila je s takvom nježnošću da je bilo nemoguće ne gledati.

Ona je izašla iz auta, iz prtljažnika uzela košulju i sjela na stražnje sjedalo, u polumraku kabine njezini spori pokreti bili su poput poziva. Ja sam, ne skidajući pogled s retrovizora, promatrao je, ona je to vidjela, činilo se da joj se sviđa što je gledam. Skinula je džemper, bijeli čipkasti grudnjak pridržavao je njezine raskošne grudi, bio je poluprovidan i vidio sam obrise bradavica, u mojim trapericama postajalo je tijesno.

— Ana, treba li ti pomoć!? – smiješeći se poput manijaka i dalje sam bez srama gledao u ogledalo.

— Hoćeš mi pomoći zakopčati košulju? – smijući se i crveneći se, pogledala me – obećao si da nećeš gledati.

— Oprosti, ali prelijepa si, nisam se mogao suzdržati, ali moja ponuda pomoći i dalje vrijedi – jednom rukom sam namještao svoj ud koji je već pokušavao izaći iz traperica.

— Ne čini li ti se da žuriš? – ne oblačeći košulju, nastavila me gledati, lagano grizući donju usnu.

Okrenuo sam se prema njoj, shvaćajući da sada mogu ostvariti ono o čemu sam razmišljao još prije sat vremena.

— Čini mi se da se ni ti ne žuriš obući, i to me provocira – odlučio sam biti malo uporniji.

— Ne želim da misliš loše o meni, ali svidio si mi se još na autobusnom kolodvoru, više sam bila zbunjena jer si mi prišao nego zbog toga što mi je autobus otišao.

— Ni u kojem slučaju ne mislim loše, odrasli smo i sve razumijemo. Ali upravo sada, čini mi se da su nam želje iste!?

— Ne čini ti se – njezini obrazi su gorjeli, a grudi su se sve češće podizale od dubokih uzdaha kojima se pokušavala smiriti.

— Dopusti mi da se malo maknem s ceste, da ne privlačimo pažnju!?

— Da, slažem se, ovo nije baš pravo mjesto.

Brzo sam krenuo, nedaleko je bila cesta koja je vodila prema jezeru, tamo sigurno u ovo doba godine nikoga nije bilo, pogotovo navečer. Parkirao sam, ugasio svjetla, u autu je postalo tamnije, ali ipak je vedro nebo i gotovo pun mjesec dovoljno osvjetljavao unutrašnjost.

— Mogu li prijeći k tebi, Ana!?

— To je tvoj auto, možeš raditi što god želiš u njemu.

— Sada si mi previše dopustila, nije te strah? – već sam izlazio iz auta, žureći da dođem do stražnjeg sjedala.

— Sigurna sam da mi nećeš učiniti ništa loše – bacila je mokri džemper na sjedalo, oslobađajući mjesto za mene.

— Ništa loše sigurno, nadam se učiniti nešto dobro, ako nemaš ništa protiv?

— Voljela bih znati što ti smatraš „dobrim“ – i dalje je bila vrlo posramljena, ali njezina seksualnost je izlazila na površinu, nevjerojatna kombinacija želje i srama, očito je pobjeđivala želja.

— Za početak te želim poljubiti – približio sam se, uhvatio je za ruku i privukao sebi.

Ona mi se prepustila iznenađujuće lako, lagano sam se naslonio na nju, pritiskajući je uz sjedalo, poljubac je bio dug, igrala se jezikom s mojim, nekoliko puta sam joj zagrizao usnu, svaki put bi zadrhtala, ali ni na trenutak se nije odvojila. Jednom rukom držao sam je za vrat, drugom sam već stiskao njezinu veliku, čvrstu dojku, grudnjak mi je smetao, htio sam ga skinuti odmah.

— Možemo ga skinuti?! – povlačio sam naramenicu s njezina ramena.

— Možemo – kratak odgovor zvučao je uzbuđeno.

Klizeći rukom niz njezina leđa do kopče grudnjaka osjećao sam kako drhti. Tri kopče su popustile, zategnuta tkanina kliznula je s njezinih grudi na koljena. Gledala me s blagim strahom, ali nije ništa govorila, a ja sam se divio njezinim nabreklim bradavicama, lagano ih stiskao prstima, zatim ih naizmjenično ljubio, lagano oblizujući, htio sam da postanu vlažne.

— Imaš nevjerojatne grudi – uzdahnuo sam, ponovno ih ljubeći.

Ana je odgovorila tihim uzdahom, to je bilo dovoljno da shvatim što želi dalje.

Otvorio sam joj traperice, morao sam je zamoliti da se malo podigne da ih skinem, tako su joj čvrsto pristajale uz bokove, gaćice su bile mokre, a njezina intimnost potpuno glatka. Sve sam to osjetio kad sam gurnuo ruku između njezinih nogu. Ne prestajući dirati joj grudi, dodirivao sam je dolje, stiskajući prstima, bila je potpuno uzbuđena, htio sam nastaviti rukom, ali morao sam osloboditi sebe.

— Moram skinuti traperice, postalo je jako tijesno – naslonio sam se na sjedalo pored nje, otkopčavajući remen i patent, ona je to promatrala, noge su joj bile razmaknute, nije se ni pomaknula.

Podigavši se, spustio sam traperice zajedno s donjim rubljem, oslobađajući se, uzeo sam se u ruku i pokazao joj.

— Hoće li biti u redu? – nasmiješio sam se, znajući da me to nikad nije iznevjerilo.

— Impresivno – nije skidala pogled.

— Dodirni me, želim osjetiti tvoje ruke – uzeo sam joj ruku i stavio je na sebe.

Nježna ruka ga je obuhvatila, prstima prešla preko vrha pa skliznula niz cijelu dužinu. Ponovno sam je privukao k sebi, morala se sagnuti, poljubio sam je opet, usne su joj bile malo suhe, ali i dalje pune i tople, upravo ono što mi je sada trebalo. Kosa joj se malo raspala iz frizure, skupio sam je rukom i lagano joj nagnuo glavu dolje, prepustila se i činilo se da zna što želim.

Nije bila vješta, ali način na koji se kretala to je nadoknađivao, dok je bila gotovo polegnuta na sjedalu, ja sam se nagnuo i rukom ponovno pronašao put između njezinih nogu. Savila je noge, privlačeći ih bliže sebi, sada sam mogao slobodno rukom dodirivati je, što sam i radio, ne prestajući voditi je ritmom. Nekoliko prstiju je skliznulo unutra, uzdisala je, ali nije prestajala. Pokreti su postajali sve brži. Pokušala se podići, ali sam je zadržao, ne dopuštajući joj da se odvoji. Gotovo odmah je doživjela vrhunac, iako sam ja tek počinjao. Podigao sam joj glavu, šminka joj se malo razmazala, usne su joj bile blago otvorene, zatvorila je oči uživajući.

— Želim biti s tobom – šapnuo sam, dajući joj do znanja da se okrene.

U skučenom prostoru automobila takva pomicanja nisu bila baš udobna, ali se pokazalo kao najpogodniji položaj, jedna njezina noga, savijena u koljenu, oslanjala se na sjedalo, druga je bila na podu, tako su joj noge bile maksimalno razmaknute. Malo razmaknuvši bokove, prošao sam rukom između njih, ponovno ulazeći prstima u nju, tri prsta su bila unutra, još jednim sam pokušao dalje, ona je uzviknula, shvatio sam da ju je zaboljelo.

— Ne tamo? – nastavljajući pomicati prste dublje, upitao sam.

— Nikad to nisam radila – uzdahnula je, držeći se za sjedalo.

— Dobro, možda drugi put, ako budeš htjela.

Izvukavši prste, naglo sam ušao u nju, ona je glasno uzviknula, bilo je vrlo usko, osjećaj je bio snažan. Nagnuo sam se nad nju i počeo se kretati intenzivnije, svaki pokret postajao je sve snažniji, rukama sam dosezao njezine grudi, stiskao ih, što je izazivalo još glasnije uzdahe, ona je gotovo vikala, a mene je to dodatno uzbuđivalo. Ponovno je doživjela vrhunac, tijelo joj je postajalo sve opuštenije, mogao sam je voditi kako sam htio. Polegao sam je na leđa, jednu nogu podigao više i opet snažno ušao, pritiskao sam se cijelim tijelom uz nju, njezine grudi su se pomicale pri svakom pokretu. Jednom rukom držao sam je za kosu, spajajući se s njom u dugom poljupcu, to je bilo intenzivno. Završio sam nakon dugog vremena, potpuno je iscrpivši.

— Nevjerojatna si – samo sam pao na sjedalo pokušavajući doći do daha. U autu je postalo zagušljivo, prozori su se zamaglili. Malo sam otvorio prozor, uzeo maramice i pomogao joj da se očisti. U tišini smo se doveli u red, dok je oblačila grudnjak, zamolila me da ga zakopčam. Ruke su mi drhtale, bilo je lakše skidati nego zakopčavati, nisam uspio iz prve, nasmijala se i rekla da bolje skidam nego oblačim, nisam se prepirao.

— Jesi li protiv da malo prozračimo auto? – izašao sam na svjež zrak i otvorio vrata.

— Treba, inače nećemo moći voziti – izašla je za mnom.

Stajala je uz prednji dio auta, popravljajući odjeću i gledala me. Osjetio sam nalet nježnosti prema njoj, prišao sam, obuhvatio je oko struka i ponovno poljubio, zagrlila me, kao da je vrijeme stalo. Nakon petnaestak minuta ponovno sam bio spreman.

Neočekivano, sve se nastavilo vani. Okrenuo sam je prema autu, nagnuo je i ponovno ušao u nju, duboko koliko je bilo moguće. Pokušala se podići, ali sam je držao i nastavio, glasno je reagirala, ali se prepustila i ponovno doživjela vrhunce jedan za drugim. Bila je vrlo podatna. Pred kraj sam je okrenuo prema sebi, zamolio da se sagne i ona je bez riječi pristala.

Kasnije, već na kraju puta, dogovorili smo se da se ponovno vidimo, ovaj put na pravom prvom spoju. Vrijedilo je nastaviti naše poznanstvo, ono što se dogodilo tog dana obećavalo je nastavak.